Najam stana za radnike u Zadru: što dogovoriti unaprijed

Kratki odgovor: najam za radnike razlikuje se od običnog najma u četiri točke, i sve četiri rješavaju se prije potpisa. Prva je tko je stranka ugovora, jer to nije uvijek osoba koja će u stanu spavati. Druga je koliko osoba stan smije primiti, jer to pitanje istodobno rješavaju ugovor, pravila zgrade i, kod državljana trećih zemalja, propisi o boravku. Treća je kako se najamnina i režije dijele i čime se plaćanje dokazuje kad u stanu živi više ljudi. Četvrta je koje obveze nastaju prema adresi, a ne prema stanu. Većina ostalog je pregovorljiva, ali samo ako je zapisana.

Ovaj vodič služi radniku koji dolazi raditi u Zadar, poslodavcu koji organizira smještaj i vlasniku stana koji razmatra najam većem broju osoba. Ne donosi iznose najamnine, pologa ni režija, ne opisuje stanje ponude i ne tumači pojedini ugovor. Rokovi i uvjeti navedeni su uz naziv propisa i datum provjere, 4. kolovoza 2026.

Prvo pitanje nije cijena nego tko je stranka ugovora

U praksi se pojavljuju tri različita postava, a svaki mijenja tko duguje najamninu i tko odgovara za stan.

U prvom postavu radnik sam sklapa ugovor s vlasnikom stana. Poslodavac tada može sudjelovati u trošku, ali nije stranka ugovora i ne može mijenjati njegove odredbe. U drugom postavu ugovor sklapa poslodavac kao najmoprimac, a radnici stan koriste. Tada radnici nisu ugovorne strane prema vlasniku i njihova prava proizlaze iz onoga što je poslodavac s njima dogovorio. U trećem postavu poslodavac je vlasnik nekretnine i daje je radniku na korištenje u vezi s radom.

Razlika nije formalnost. Zakon o najmu stanova, Narodne novine 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20, provjeren 4. kolovoza 2026., u članku 3. određuje da se ugovorom o najmu najmodavac obvezuje predati stan za stanovanje najmoprimcu uz određenu najamninu, a u istom članku dodaje da uvjete koje Zakon ne propisuje stranke ugovaraju slobodno. Ta sloboda je razlog zbog kojega se u ugovoru mora vidjeti tko plaća, tko useljava i tko odgovara za štetu.

Kad je najmoprimac poslodavac, a stan koristi radnik, treba unaprijed odrediti je li riječ o korištenju stana uz najmoprimca ili o podnajmu. Članak 28. istog Zakona dopušta podnajam stana u cijelosti ili djelomično samo uz suglasnost najmodavca, a ugovor o podnajmu najmoprimac dostavlja poreznoj upravi i najmodavcu. Članak 19. stavak 1. točka 2. davanje u podnajam bez dopuštenja navodi kao razlog za otkaz. Ako se stan ustupa uz naknadu bez te suglasnosti, rizik nosi najmoprimac, a posljedicu osjeti radnik koji u stanu živi.

Ugovor se sklapa s jednom osobom, pa ostale treba upisati drugdje

Ovo je odredba koja najčešće iznenadi skupinu kolega koja želi zajedno unajmiti stan. Članak 4. stavak 1. Zakona o najmu stanova propisuje da se ugovor sklapa s jednom osobom, a iznimno s oba bračna druga. Stavak 2. traži pisani oblik. Zajednički najam četvero ljudi kao četiri ravnopravna najmoprimca nije oblik koji taj Zakon predviđa.

To ne znači da ostali u stanu nemaju mjesto u dokumentu. Članak 5. nabraja devet stavki koje ugovor sadrži, a peta su podaci o osobama koje će se zajedno s najmoprimcem koristiti stanom. Popis nije ukras. Članak 19. stavak 1. točka 4. daje najmodavcu razlog za otkaz ako se stanom dulje od 30 dana koristi osoba koja u ugovoru nije navedena i za to nema dopuštenje, uz iznimke za bračnog druga, potomka, roditelja, osobu koju je najmoprimac dužan uzdržavati i osobu koja pruža nužnu njegu.

Praktična posljedica je jasna. Ako se sastav stanara mijenja tijekom smjena ili sezone, popis se mora mijenjati zajedno s njim, i to pisano. Dogovorite unaprijed kako se dodaje ime, u kojem roku i tko potpisuje izmjenu. Isto vrijedi za odgovornost: članak 15. stavak 3. propisuje solidarnu odgovornost članova obiteljskog domaćinstva za dužnu najamninu i štetu, što nije isto što i skupina kolega. Ako želite da svi korisnici odgovaraju zajednički, to mora biti napisano u ugovoru, jer se ne podrazumijeva. Kako se pojedine odredbe čitaju prije potpisa, opisano je u vodiču o ugovoru o najmu stana, a odnos najmoprimca i podstanara u vodiču o pravima i obvezama podstanara.

Službeni stan i privremeni smještaj imaju drukčiji okvir

Članak 27. Zakona o najmu stanova sadrži rečenicu koju u ovom kontekstu treba pročitati dvaput. Odredbe tog Zakona ne primjenjuju se ako stan služi za privremeni smještaj, uz izričito navedene primjere turista i đaka, kao ni na stanove koji se daju na korištenje u vezi s obavljanjem poslova najmodavca, dakle na službeni stan.

Ako poslodavac radniku daje vlastiti stan zbog posla, odnos se ne oslanja na pravila o otkaznim rokovima i sadržaju ugovora iz tog Zakona. Za odgovornost najmodavca zbog nedostataka stana isti Zakon u članku 12. stavku 3. i inače upućuje na propise o obveznim odnosima. Okvir takvog odnosa zato čine opća pravila iz Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26, provjereno 4. kolovoza 2026., zajedno s onim što su strane same ugovorile. Zbog toga u takvom dokumentu treba biti napisano ono što bi inače pisalo u zakonu: rok korištenja, uvjeti prestanka, tko snosi troškove, kako se predaje ključ i što se događa kad radni odnos prestane.

Isto vrijedi za smještaj koji traje kratko. Kad se prostor daje na razdoblje kraće od 30 dana, Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, Narodne novine 152/24 i 47/26, na snazi od 1. siječnja 2025., u pojmovniku ga tretira kao kratkoročan najam, što povlači zasebna pravila u zgradi.

Broj stanara nije samo stvar ugovora, nego i zgrade

Ovdje je najveća razlika između najma za jednu osobu i najma za radnike. Članak 35. Zakona o upravljanju i održavanju zgrada nosi naslov »Najam za veći broj osoba« i traži prethodnu pisanu suglasnost dvotrećinske većine suvlasnika kad vlasnik ili treća osoba namjerava poseban dio zgrade koristiti za smještaj više od četiri punoljetne osobe koje nisu rodbinski povezane u uspravnoj liniji ili u pobočnoj liniji do zaključno drugog stupnja srodstva. Uz to je propisan dodatni uvjet: suglasnost moraju dati i svi suvlasnici čiji zidovi, podovi ili stropovi graniče s tim posebnim dijelom.

Uz suglasnost idu i rokovi. Daje se na određeno vrijeme koje ne smije biti kraće od pet godina. Može se opozvati natpolovičnom većinom ako se kućni red i prava ostalih suvlasnika prekrše tri ili više puta unutar dvije godine. Veže i svakog budućeg vlasnika stana, pa je pri kupnji stana koji se koristi na taj način riječ o podatku koji se provjerava, a ne pretpostavlja.

Zakon uz to traži da suvlasnik prije prikupljanja potpisa obavijesti predstavnika suvlasnika o namjeri, u članku 41. stavku 1. točki 13. Članak 28. stavak 4. dopušta da se međuvlasničkim ugovorom za takve posebne dijelove odredi pričuva u dvostrukom iznosu. Članak 58. propisuje prekršajnu odgovornost, a za suvlasnika fizičku osobu koja iznajmi bez suglasnosti iz članka 35. novčanu kaznu od 1.000,00 do 5.500,00 eura. Prijelazna odredba članka 63. stavka 3. dala je vlasnicima koji su posebne dijelove već koristili za najam više osoba rok od godine dana od stupanja Zakona na snagu da prikupe suglasnosti.

Zato pitanje »može li nas ovdje spavati šest« nije pitanje za oglas, nego za međuvlasnički ugovor i predstavnika suvlasnika. Provjerite ga prije nego što dogovorite useljenje, a ne nakon prve pritužbe susjeda.

Kad poslodavac osigurava smještaj, dokumenti idu radniku u ruke

Za državljane trećih zemalja postoji izričita obveza koja se često previdi. Zakon o strancima, Narodne novine 133/20, 114/22, 151/22, 40/25 i 55/26, u članku 103.f, dodanom izmjenama objavljenima u Narodnim novinama 40/2025, određuje da smještaj mora biti primjeren kad ga poslodavac osigurava ili je posrednik u osiguravanju. Primjeren smještaj je onaj koji osigurava primjeren životni standard tijekom cjelokupnog boravka, a o svakoj promjeni smještaja poslodavac obavještava policijsku upravu odnosno policijsku postaju u roku od osam dana od dana promjene.

Stavak 3. istog članka razdvaja tri obveze. Od radnika se može tražiti najamnina čiji iznos nije previsok u usporedbi s njegovim netoprimicima od rada i u usporedbi s kvalitetom smještaja, ali se takva najamnina ne smije automatski odbijati od plaće. Poslodavac radniku dostavlja ugovor o najmu ili istovrijedan dokument u kojem su jasno navedeni uvjeti najma. Poslodavac osigurava da smještaj zadovoljava opće zdravstvene i sigurnosne norme na snazi u Republici Hrvatskoj.

Zabrana automatskog odbijanja ima paralelu u radnom pravu. Članak 96. Zakona o radu, Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, pod naslovom »Zabrana prijeboja« propisuje da poslodavac bez suglasnosti radnika ne smije svoje potraživanje naplatiti uskratom isplate plaće ili njezina dijela, a da radnik tu suglasnost ne može dati prije nastanka potraživanja. Ako se smještaj naplaćuje, način plaćanja treba biti opisan u dokumentu koji radnik ima kod sebe, s iznosom, razdobljem i računom.

Detalje razrađuje Pravilnik o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, izmijenjen i dopunjen u Narodnim novinama 43/2026 od 22. travnja 2026. Za postupke na koje se odnosi, njegov članak 49. propisuje da najamnina mora biti primjerena visini plaće, da ne smije iznositi više od 30 % neto iznosa plaće i da se ne smije automatski ustegnuti, da poslodavac dostavlja ugovor ili jednakovrijedan dokument s navedenim iznosom, da kod besplatnog smještaja izdaje dokument s uvjetima te da primjeren smještaj osigurava za vrijeme važenja ugovora o radu. Članci 46. i 46.a određuju što se smatra dokazom: ugovor o najmu ovjeren kod javnog bilježnika ili Porezne uprave s navedenim iznosom najamnine i podacima o površini, ili izjava poslodavca vlasnika nekretnine. Oba dokumenta moraju sadržavati broj osoba koje već borave u tom prostoru.

Tehnički uvjeti smještaja su brojčani, pa se provjeravaju prije potpisa

Kad se primjenjuju odredbe o primjerenom smještaju iz tog Pravilnika, mjerila više nisu stvar dojma. Članak 48. propisuje najmanju kvadraturu od 14 m² po osobi, uključujući prostor za spavanje, pripremu hrane i sanitarne prostorije, te dodatnih 6 m² za svaku sljedeću osobu. Isti članak određuje da u stanu u višestambenoj zgradi može boraviti najviše osam osoba i onda kad je stan veći od propisane kvadrature, da u manje složenoj zgradi na svakih 150 m² može boraviti najviše 10 radnika, da mora biti osiguran najmanje jedan sanitarni čvor te da prostorije za spavanje muških i ženskih osoba moraju biti fizički odvojene, osim kad je riječ o članovima obitelji.

Članak 47. dodaje uvjete koji se mogu provjeriti pri obilasku: sanitarni čvor fizički odvojen od prostorija za boravak i spavanje, opskrba tekućom vodom, grijanjem i električnom energijom, dovoljno dnevnog svjetla i odgovarajuća umjetna rasvjeta, mogućnost prozračivanja, namještaj i oprema za pripremu hrane te ispravne električne i plinske instalacije. Stavak 3. istog članka traži pisanu suglasnost suvlasnika kad se u stanu u zgradi s četiri ili više posebnih dijelova smješta više od četiri punoljetna državljanina trećih zemalja bez propisanog srodstva, čime se poklapa s pravilom iz zakona o zgradama.

Ta se pravila ne primjenjuju na svaki najam u Hrvatskoj. Vezana su uz postupke opisane u Pravilniku, a prijelazna odredba njegova članka 39. izuzima osobe koje su na dan stupanja izmjena na snagu već imale prijavljeno boravište, ako na istoj adresi nastave boraviti godinu dana. Za hrvatske državljane i državljane Europskoga gospodarskog prostora mjerodavni su ugovor i pravila zgrade, ne ovaj Pravilnik.

Režije među više korisnika treba razbiti na stavke i dokaze

Zakon ne propisuje kako se troškovi dijele između ljudi koji zajedno žive u stanu. Propisuje samo da ugovor sadrži vrstu troškova koji se plaćaju u vezi sa stanovanjem i način na koji će se plaćati, u članku 5. točki 4. Sve ostalo je pregovorljivo, pa mora biti napisano.

Za više korisnika obično su dovoljna četiri dogovora. Prvi je ključ podjele, jer podjela po glavi i podjela po sobi ne daju isti rezultat kad se broj stanara mijenja. Drugi je tko je nositelj računa i tko fizički plaća, jer ime na računu i osoba koja plaća nisu ista stvar. Treći je što se događa kad netko iseli usred obračunskog razdoblja, jer račun rijetko prati datum selidbe. Četvrti je gdje se čuvaju dokazi, pa je uputno da svaka uplata ima potvrdu s datumom i opisom.

Početnu točku daje članak 12. stavak 2. Zakona o najmu stanova: najmodavac i najmoprimac sastavljaju zapisnik kojim se utvrđuje stanje stana u vrijeme predaje. Uz taj zapisnik zabilježite i stanja brojila s datumom, jer se time zatvara razdoblje prije useljenja. Metodu vođenja tih stavki razrađuje vodič o režijama u najmu, a pravila o povratnoj uplati vodič o pologu za najam stana. Kod više korisnika napišite i je li polog jedan ili ga svaka osoba uplaćuje zasebno, jer se pri odlasku jedne osobe ta razlika osjeti odmah.

Prijava adrese ide vlastitim rokovima i vlastitim dokazima

Ugovor o najmu i prijava adrese dva su odvojena postupka. Za hrvatske državljane Zakon o prebivalištu, Narodne novine 144/12, 158/13 i 114/22, u članku 2. određuje da je boravište mjesto i adresa u kojima osoba privremeno boravi i da se prijavljuje ako traje dulje od tri mjeseca. Članak 4. propisuje rok od 15 dana od dolaska na adresu i prijavu na razdoblje do godine dana, uz produljenje u propisanom roku. Postupak je podrobnije opisan u vodiču o prijavi boravišta u najmu.

Za državljane trećih zemalja rokovi su kraći. Ministarstvo unutarnjih poslova na stranici za državljane trećih zemalja navodi da je osoba na privremenom boravku dužna prijaviti boravište i adresu stanovanja u roku od tri dana od ulaska u Republiku Hrvatsku. Članak 51. spomenutog Pravilnika, koji uređuje pisane informacije za sezonske radnike, navodi obvezu obavijesti policijskoj upravi o promjeni primjerenog smještaja u roku od osam dana i o promjeni boravišta i adrese stanovanja u roku od tri dana.

Dokumentaciju za prijavu propisuje članak 77. tog Pravilnika. Uz obrazac se prilaže vlasnički list, kupoprodajni ugovor, ugovor o najmu ovjeren kod javnog bilježnika ili Porezne uprave, suglasnost člana obitelji koji je vlasnik nekretnine ili izjava poslodavca vlasnika nekretnine. Ako se u istom stanu u zgradi s četiri ili više stambenih jedinica smješta više od četiri punoljetne osobe bez propisanog srodstva, traži se pisana suglasnost suvlasnika. Boravište se ne može prijaviti na adresu sjedišta poslodavca, osim ako se na toj adresi može osigurati primjeren smještaj prema propisanim uvjetima. Vlasnik ne mora biti nazočan ako su suglasnost ili izjava javnobilježnički ovjerene. Kod produljenja privremenog boravka na istoj adresi dokumentacija se ne prilaže ponovno, osim ugovora o najmu ako raniji ugovor ne pokriva razdoblje na koje se boravište prijavljuje.

Zbog tog posljednjeg pravila trajanje ugovora nije samo pitanje sigurnosti stanovanja. Ako ugovor istječe prije razdoblja na koje se prijava odnosi, dokument neće poslužiti svrsi, pa rokove uskladite prije potpisa.

Trajanje, otkaz i prestanak posla nisu isti događaj

Ugovor o najmu i ugovor o radu žive odvojeno, osim ako ih strane same povežu. Nijedan provjereni propis ne određuje da prestanak radnog odnosa sam po sebi gasi redovni najam. Ako želite da se ta dva događaja povežu, uvjet mora biti napisan, a uz njega i rok iseljenja te način obavijesti.

Zakonski okvir za redovni najam daje Zakon o najmu stanova. Članak 22. stavak 2. propisuje otkazni rok od tri mjeseca za razloge iz članka 19. i šest mjeseci za razlog iz članka 21., uz pravilo da rok počinje teći prvoga dana sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je otkaz primljen. Članak 19. stavak 2. traži da najmodavac prije otkaza pisano opomene najmoprimca i ostavi mu 30 dana da otkloni razlog, uz iznimku iz stavka 3. kad je najmoprimac više od dva puta postupio protivno ugovoru ili Zakonu. Članak 23. daje najmoprimcu pravo otkazati ugovor na neodređeno vrijeme uz obavijest najmanje tri mjeseca unaprijed. Članak 25. propisuje prešutnu obnovu ugovora na određeno vrijeme ako nijedna strana najmanje 30 dana prije isteka pisano ne javi da ne namjerava sklopiti novi ugovor.

Kod ugovora na neodređeno vrijeme postoji i granica za promjenu najamnine. Članak 10. propisuje da se slobodno ugovorena najamnina ne može mijenjati prije isteka godine dana, a nakon toga svaka strana može pisano predložiti izmjenu, pri čemu se najamnina može ugovoriti najviše do iznosa koji odgovara iznosu do 20 % većem od prosječne slobodno ugovorene najamnine u istom naselju odnosno županiji za usporediv stan. Podatke o prosjeku prema članku 11. daje nadležni upravni odjel jedinice lokalne samouprave, a najmoprimac može u roku od 30 dana zatražiti sudsko utvrđivanje visine. Vodič ne navodi nijedan iznos jer taj podatak daje nadležno tijelo za konkretno naselje i stan.

Kako se odlazak dokumentira, opisano je u vodiču o raskidu ugovora o najmu. Ako smještaj tek tražite, redoslijed provjera nalazi se u vodiču o pronalasku dugoročnog najma u Zadru i u vodiču o najmu stanova u Zadru.

Ugovor se dostavlja i izvan odnosa dviju strana

Potpis nije zadnji korak. Članak 26. stavak 1. Zakona o najmu stanova obvezuje najmodavca da ugovor o najmu i sve promjene visine najamnine dostavi upravnom odjelu jedinice lokalne samouprave i nadležnoj poreznoj upravi, a članak 29. za propust propisuje prekršajnu odgovornost.

Porezna strana ima svoj rok. Porezna uprava na stranici o dohotku od najma i zakupa navodi da je porezni obveznik dužan ispravu o nastanku ili promjeni činjenica dostaviti nadležnoj ispostavi u roku od osam dana, a ako je javni bilježnik ovjerio potpis ili solemnizirao ispravu, bilježnik jedan primjerak dostavlja elektroničkim putem najkasnije u roku od 30 dana, pa obveznik tu ispravu ne dostavlja sam. Vodič ne utvrđuje porezni status ni obvezu pojedinog najmodavca.

Za najam radnicima iz trećih zemalja ovjera nije samo porezno pitanje. Kad ugovor služi kao dokaz o primjerenom smještaju ili kao dokaz prava korištenja adrese, Pravilnik traži da bude ovjeren kod javnog bilježnika ili Porezne uprave. Dogovorite tko obavlja ovjeru i tko snosi taj trošak prije nego što se potpisi stave na papir.

Popis stavki koje treba dogovoriti prije potpisa

1. Tko je najmoprimac, a tko samo korisnik stana, i kako se to razlikuje u dokumentu.
2. Imena svih osoba koje će se koristiti stanom i postupak za izmjenu popisa.
3. Najveći broj osoba te postoji li suglasnost suvlasnika iz članka 35. Zakona o upravljanju i održavanju zgrada.
4. Je li dopušten podnajam i pod kojim uvjetima.
5. Najamnina, datum plaćanja, način plaćanja i dokaz o uplati.
6. Popis režija po stavkama, ključ podjele i nositelj svakog računa.
7. Polog: jedan zajednički ili zaseban po osobi, te uvjeti povrata.
8. Zapisnik o primopredaji sa stanjima brojila i datumom.
9. Trajanje ugovora usklađeno s razdobljem na koje se prijavljuje adresa.
10. Postupak i rokovi kod otkaza, uključujući ono što se događa ako radni odnos prestane.
11. Tko obavlja ovjeru ugovora i tko je dostavlja jedinici lokalne samouprave i poreznoj upravi.
12. Kod smještaja koji organizira poslodavac: koji dokument radnik dobiva u ruke i koji je iznos u njemu naveden.

Gdje ovaj vodič staje

Vodič opisuje pravila i pitanja koja se rješavaju unaprijed. Ne tumači vaš ugovor, ne procjenjuje je li neki smještaj primjeren u konkretnom slučaju, ne utvrđuje ispunjavate li uvjete za boravak ili rad i ne govori koliko najam u Zadru stoji. Za odluku o pojedinom stanu potrebni su dokumenti koje držite u rukama, podaci nadležnog upravnog odjela i, kad je riječ o statusu stranca ili radnom sporu, stručna pomoć. Ako stan tražite za studij, a ne za rad, drukčiji redoslijed provjera opisan je u vodiču o najmu stana studentima u Zadru.

Česta pitanja o najmu stana za radnike

Mogu li četiri kolege biti zajedno navedena kao najmoprimci?

Zakon o najmu stanova u članku 4. stavku 1. predviđa sklapanje ugovora s jednom osobom, a iznimno s oba bračna druga. Ostale osobe koje će se koristiti stanom upisuju se prema članku 5. točki 5. kao korisnici. Ako želite da svi snose obveze zajednički, to se mora izrijekom ugovoriti.

Koliko osoba smije živjeti u jednom stanu?

Zakon o najmu stanova ne propisuje najveći broj. Zakon o upravljanju i održavanju zgrada u članku 35. traži prethodnu pisanu suglasnost dvotrećinske većine suvlasnika i svih susjednih suvlasnika kad se poseban dio koristi za smještaj više od četiri punoljetne osobe bez propisanog srodstva. Kod državljana trećih zemalja u postupcima iz Pravilnika o boravku vrijedi i mjerilo od 14 m² po osobi uz dodatnih 6 m² po svakoj sljedećoj te ograničenje na najviše osam osoba u stanu.

Može li poslodavac odbiti najamninu od plaće?

Članak 103.f Zakona o strancima navodi da se najamnina ne smije automatski odbijati od plaće državljanina treće zemlje, a članak 49. Pravilnika o boravku ponavlja da se ne smije automatski ustegnuti. Članak 96. Zakona o radu zabranjuje poslodavcu da bez suglasnosti radnika svoje potraživanje naplati uskratom plaće i određuje da radnik tu suglasnost ne može dati prije nastanka potraživanja.

Koji dokument radnik mora dobiti kad smještaj organizira poslodavac?

Prema članku 103.f Zakona o strancima poslodavac dostavlja ugovor o najmu ili istovrijedan dokument s jasno navedenim uvjetima najma. Članak 49. Pravilnika dodaje da u njemu mora biti naveden iznos najamnine, a kad je smještaj besplatan, da poslodavac izdaje dokument s uvjetima smještaja.

Treba li ugovor o najmu ovjeriti?

Za sam nastanak ugovora Zakon o najmu stanova traži pisani oblik, a ne ovjeru. Ovjera kod javnog bilježnika ili Porezne uprave postaje uvjet kad ugovor služi kao dokaz o primjerenom smještaju ili kao dokaz prava korištenja adrese pri prijavi boravišta državljanina treće zemlje, prema člancima 46., 46.a i 77. Pravilnika o boravku.

Kako se dijele režije kad u stanu živi više ljudi?

Propisi to ne uređuju. Zakon o najmu stanova u članku 5. točki 4. traži samo da ugovor navede vrstu troškova i način plaćanja. Ključ podjele, nositelja računa, postupak kod useljenja i iseljenja usred razdoblja te mjesto čuvanja dokaza dogovaraju strane, pa te stavke treba napisati.

Prestaje li najam automatski kad radnik dobije otkaz?

Kod redovnog najma ne, osim ako je tako ugovoreno. Zakon o najmu stanova veže prestanak uz otkazne razloge i rokove iz članaka 19., 22. i 23. Ako smještaj daje poslodavac kao vlasnik u vezi s poslom, primjenjuje se članak 27. koji takav stan izuzima iz tog Zakona, pa uvjete prestanka mora sadržavati sam dokument.

U kojem roku se prijavljuje adresa?

Za hrvatske državljane Zakon o prebivalištu traži prijavu boravišta ako traje dulje od tri mjeseca, u roku od 15 dana od dolaska na adresu. Ministarstvo unutarnjih poslova za državljane trećih zemalja na privremenom boravku navodi rok od tri dana od ulaska u Republiku Hrvatsku za prijavu boravišta i adrese stanovanja.

Može li se boravište prijaviti na adresu tvrtke?

Članak 77. stavak 5. Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja određuje da se boravište ili prebivalište ne može prijaviti na adresu sjedišta poslodavca, osim ako se na toj adresi može osigurati primjeren smještaj prema uvjetima iz članaka 47., 48. i 49. tog Pravilnika.

Izvori i datum provjere

Izvori su provjereni 4. kolovoza 2026. Služe za opis pravnog okvira, ne za odgovor o pojedinom ugovoru, radnom odnosu, boravku ni poreznoj obvezi.

• Zakon o najmu stanova, pročišćeni tekst, Narodne novine 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20
• Zakon o obveznim odnosima, pročišćeni tekst, Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26
• Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, pročišćeni tekst, Narodne novine 152/24, 47/26
• Zakon o strancima, pročišćeni tekst, Narodne novine 133/20, 114/22, 151/22, 40/25, 55/26
• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, Narodne novine 40/2025
• Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja, Narodne novine 43/2026
• Zakon o prebivalištu, pročišćeni tekst, Narodne novine 144/12, 158/13, 114/22
• Zakon o radu, Narodne novine 93/2014
• Porezna uprava: dohodak od najma i zakupa
• MUP: državljani trećih zemalja